LJUDI U CRNOM IZ PERSPEKTIVE HRVATA

Hrvatska se može pohvaliti dvojicom vrhunskih rukometnih sudaca.

U hrvatskoj je naravi da svaki sportski događaj mora imati jednog „enfant terrible“. U slučaju hrvatskih rukometaša najčešće je ipak riječ o dvoje ljudi, nebitno kojeg spola. Naime, utakmice naših nacionalnih selekcija obično sude ljudi koji su toga dana na teren poslani s osnovnom zadaćom “krađe”. Njihova temeljna funkcija je osigurati da Hrvatskoj put do pobjede bude teži od, „objektivno“ gledano, onakvog kakav je trebao biti.

Da se razumijemo, sve gore navedeno je ironija. Autor ovih redaka također je jedan od ljudi koji na mjestu gdje je prisutan televizor živčani, dere se i psuje. Razlog tome je što sudačka organizacija i ovo dvoje na terenu nisu fer i sabotiraju hrvatski sportski uspjeh.

Ipak, nije sve baš tako crno-bijelo kako se na prvi pogled može činiti i to pišem iz osobnog iskustva. Donošenje odluka koje nisu ponukane automatizmom općenito nije lako. Ono što treba uzeti u obzir kada se donose odluke na terenu su očekivanja. Odluke moraju biti donesene momentalno, bez preispitivanja i ono najvažnije – moraju biti točne.

HRVATSKI RUKOMETNI SUCI

Nakon ovog, nešto duljeg, uvoda, idemo istaknuti jednu super činjenicu rukometnog života Hrvatske. Naime, Hrvatska ima jedan svjetski priznati par sudaca. Imena dvojca „u crnom“ su Matija Gubica i Boris Milošević. Uz Balića, Duvnjaka i društvo, ovu se dvojicu dijelitelja pravde može smatrati perjanicama hrvatskog rukometa.

Matija Gubica

Naime, kao što znamo, svaki sportaš, na klupskom i reprezentativnom planu, ima određene snove i ciljeve. Te se ambicije najčešće definiraju kao sudjelovanje, odnosno osvajanje Liga prvaka, svjetskog i(li) europskog prvenstva te Olimpijskih igara. Sa svim navedenim natjecanjima može se povući paralela i u svijetu suđenja. Točnije, sudjelovanje ili „donošenje pravde“ u finalima spomenutih rukometnih smotri vrhunac je sudačke karijere i pokazatelj kvalitete suđenja. A kada govorimo o dvojcu Gubica-Milošević, rezultati su uistinu impresivni, pa da istaknemo samo neke od najznačajnijih:

  • EP muški finale 2018.
  • SP muški finale 2019.
  • SP ženski finale 2011.
  • Finale Lige prvaka muški 2020.
Boris Milošević

Kako sami kažu, idući cilj je finale Olimpijskih igara. To bi, naravno, značilo da hrvatska reprezentacija ne bi u njemu sudjelovala. U protekloj su godini dobili i nagradu „Franjo Bućar“ za izvanredna sportska postignuća. Uzimajući u obzir nezahvalnost sudačkog poziva, ta je nagrada uistinu značajna.

Za bolje upoznavanje obojice, ali i njihovog cjelokupnog rukometnog puta pobrinuo se novinar vrhunskog rukometnog portala Balkan Handball, Žika Bogdanović, tijekom jednog intervjua 2019.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *